Povijest upotrebe i tradicionalne primijene stolisnika

Stolisnik ili hajdučka trava (lat. Achillea millefoilum) je višegodišnja biljka iz porodice glavočika (Asteraceae).  Zbog svoje prilagodljivosti, uspijeva gotovo na svim tipovima tala, te klimatskim pojasevima. Čini sastavni dio flore većine tala u Europi, pa tako i u Republici Hrvatskoj.

Stolisnik je višegodišnja zeljasta biljka gorka okusa i karakteristična mirisa. Ovisno o okolišnim čimbenicima u kojima se razvija, može dosegnuti visinu od 20-90 cm. Podanci rastu vodoravno, te po sebi sadrže veliki broj pupova iz kojih izrastaju novi izdanci. Stabljika je zelena, uspravna, razgranata i prekrivena brojnim dlačicama. Lancetasti zeleni listovi mogu narasti od 5-20 cm, te mogu biti dvostruko ili trostruko perasto razdijeljeni i prekriveni dlačicama. Cvat se sastoji od brojnih malih bijelih glavica koji se sastoje od cjevastih i jezičastih cvjetova. Plod čini sjajna roška, veličine 2 mm bez papusa. Cvatnja se odvija od svibnja pa sve do rujna.

KEMIJSKA SVOJSTVA

S obzirom da je kemijski sastav stolisnika vrlo dobro istražen, u njemu su do danas identificirani brojni kemijski spojevi. Od bioaktivnih spojeva posebno se ističu polifenoli (flavonoidi), te spojevi koji čine sastav eteričnog ulja. No, isto tako na umu treba imati da se kemijski sastav može razlikovati ovisno o ekotipu, kemoptipu, fenofazi biljke, ali i nadmorskoj visini i okolišnim čimbenicima (temperatura, relativna vlaga zraka, količina svjetlosti, itd.).

POVIJEST UPOTREBE

Stolisnik je jedna od najpoznatijih ljekovitih biljnih vrsta na svijetu, a ime je dobio po junaku iz grčke mitologije – Ahileju. Ahilej je stolisnik upotrebljavao za liječenje svojih rana, ali i rana svojih vojnika. Smatra se da je povijest upotrebe stolisnika stara gotovo koliko i čovječanstvo. U pećini Shanidar u Iraku, pronađeni su prvi tragovi korištenja stolisnika. Procijenjena starost pronađenih ostataka peludi stolisnika je na 65 000 godina pr. Kr. Na području Europe prvi pisani tragovi datiraju iz perioda antike. Autori tih zapisa su Plinije Stariji (23. – 79. po. Kr.) rimski pisac i znanstvenik i Pedanije Dioskorid (40. – 90. po. Kr.) grčki liječnik, farmakolog i botaničar koji u svojim djelima opisuju samu biljku i njezinu upotrebu u liječenju čovjeka. Pedanije Dioskorid opisuje stolisnik kao biljku koja se koristi pri zaustavljanju krvarenja, za menstrualne tegobe, za različite upale te kako se dekokt može koristiti za liječenje dizenterije, dok Plinije Stariji spominje upotrebu ove vrste kod probavnih tegoba, upale uha, ali također i kod krvarenja i menstrualnih tegoba. Ovi zapisi nedavno su potkrijepljeni i dokazima s potonulog rimskog broda koji je 1980-ih pronađen na obali Toskane, a pretpostavlja se da je potonu između 140 i 120 godine pr. Kr. Naime, na brodu su među medicinskim potrepštinama pronađene tablete načinjene od biljnog materijala, a nakon njihove detaljne DNA analize ustanovljeno je kako je određeni broj tableta izrađen od stolisnika.  Upotreba stolisnika proširila se i opstala od antike pa sve do danas, a on je postao sastavnicom tradicionalne medicine gotovo svih naroda.

TRADICIONALNA PRIMJENA

Na području Euroazije tradicionalno se koristi  u obliku uvaraka i tinktura, kod probavnih i menstrualnih tegoba, kod upala, gubitka apetita, kao dijaforetik, za liječenje rana i vanjskih krvarenja, za liječenje hemeroida, varikoznih vena, tuberkuloze i zmijskih ugriza.
U Italiji se tradicionalno upotrebljava  protiv menstrualnih i probavnih tegoba, kao diuretik, kod bolesti urinarnog trakta, te kod zubobolje i kao sedativ. U Njemačkoj se upotrebljava kod probavnih tegoba i kod gubitka apetita. U Mađarskoj se upotrebljava kod unutarnjih bolesti, kao što su problemi sa bubrezima, probavne tegobe, upale i problema sa jetrom, te za opekline i rane. U Velikoj Britaniji i Irskoj stolisnik se upotrebljava kod rana, epistaksa, menstrualnih tegoba, visokog krvnog tlaka, infekcije dišnog sustava, groznice i reume.  U Iranu se koristi kod raznih upala, menstrualnih i probavnih tegoba, hemeroida, gastritisa i bolova. U Kini se stolisnik upotrebljava kod zmijskih ugriza, hemeroida, varikoznih vena, menstrualnih tegoba i tuberkuloze. U Indiji se koristi kod probavnih tegoba i groznica. U Peruu se koristi kod gastritisa, dijabetesa, kolesterola i kožnih infekcija.  U Brazilu se koristi za rane, kožna oboljenja, proljev i probavne tegobe.

LJEKOVITA SVOJSTVA

Ljekoviti dio stolisnika čini svježi ili sušeni nadzemni dio (herba). Ljekovito bilje Jerkin u svojoj ponudi ima proizvode od svježeg stolisnika u obliku čistog biljnog ekstrakta, odnosno kod nas poznatiji kao prirodni biljni sirup od stolisnika koji ne sadrži nikakve kemijske konzervasne i koji je izrađen od 100% prirodnih sastojaka. Baš upravo zbog toga sirup ima jače djelovanje od suhe biljne droge (herbe). Ako želite ojačati svoj imunitet, potaknuti apetit i otkloniti tegobe probavnog sustava, sirup od stolisnika je pravi izbor za vas. 

Prema navodima mnogih autora stolisnik ima adstringentno, analgetsko, antidijabetičko, antioksidativno, antiflogističko, antimikrobno, antitumorno, digestivno, dijaforetičko, hepaprotektivno, karminativno, sedativno i spazmolitičko djelovanje. Svakako njegov široki spektar djelovanja i primjena moguća je zahvaljujući njegovom kemijskom sastavu, koji najvećim dijelom čine eterična ulja, polifenoli i flavonoidi.

Ljekovito bilje Jerkin u svojoj ponudi ima dodatke prehrani koji sadrže stolisnik. Dodatci prehrani sa stolisnikom: prirodni biljni sirup od stolisnika, tinkture sa stolisnikom, masti od stolisnika, čaj od stolisnika, te razne čajne mješavine sa stolisnikom. Također moguće je pronaći i masti koje u sebi sadrže ovu vrijednu biljku.

Izvori:

• Akram M. (2013). Minireview on Achillea millefolium Linn. J Membr Biol 246 (9): 661-663.
• . Ali S. I., Gopalakrishnan B., Venkatesalu V. (2017). Pharmacognosy, Phytochemistry and
  Pharmacological Properties of Achillea millefolium L.: A Review. Phytother Res (8): 1140 – 1161.
• Allen D. E, Hatfield G. (2004). Medicinal Plants in Folk Tradition. Timber Press: Portland, Oregon.
• Applequist W. L., Moerman D. E. (2011). Yarrow (Achillea millefolium L.): a neglected
  panacea? A review of ethnobotany, bioactivity and biomedical research. Econo Bot 65: 209 – 225.
• Benedek B., Gjoncaj N., Saukel J., Kopp B. (2007b.). Distribution of phenolic compounds
  in Middleeuropean Taxa of the Achillea millefolium L. aggregate. Chem Biodivers 4: 849 – 857.
• Blumenthal M., Busse W. R., Goldberg A., Gruenwald J., Hall T., Klein S., Riggins C. W.,
  Rister R. S. (1998). The complete German commission E monographs: Therapeutic guide to herbal medicines. American Botanical Council, Austin, Texas.
• Farasati Far B., Behzad G., Khalili H. (2023). Achillea millefolium: Mechanism of action, pharmacokinetic, clinical drug-drug interactions and tolerability. Heliyon 9 (12)
• Gorni P. H., Pacheco A. C., Lima Moro A., Albuquerque Silva J.F., Moreli R. R., de Miranda G. R., Pelegrini J. M., Baptistão Zaniboni C., Daleck Spera K., Gonçalves da Silva R. M. (2021). Elicitation Improves the Leaf Area, Enzymatic Activities, Antioxidant Activity and Content of Secondary Metabolites in Achillea millefolium L. Grown in the Field. J Plant Growth Regul 40: 1652 – 1666.
• Hulina N. (1998). Korovi. Školska knjiga. Zagreb. 72, 142 – 143.
• Leroi G.A. (1975).The flowers found with Shanidar IV,a Neanderthal burial in Iraq. Science 190: 562 – 564.
• Mollasalehi S., Kashefi B., Hashemi-moghaddam H. (2013). Comparison of MicrowaveAssisted and Hydrodistillation Methods for Extraction of Essential Oil from Achillea millefolium. Journal of Chemical Health Risks 3 (2) : 39 – 46.
• Osbaldeston T. A., Wood R. P. A. (2000). Dioscorides: De Materia Medica. Ibidis Press: Johannesburg.
• Solecki R. S. (1975). Shanidar IV, a Neanderthal flower burial in northern Iraq. Science 190: 880 – 881.
• Vélez-Gavilán J. (2016). Achillea millefolium (yarrow). CABI compendium.